Lokalne organizacije i Savez udruženja paraplegičara Crne Gore duže vremena su pokretali inicijative prema Javnom preduzeću za upravljanje Morskim dobrom Crne Gore kako bi se plaže učinile pristupačnim za osobe s invaliditetom. Ove godine, JP Morsko dobro je utrošilo 46.730,00 evra za radove na montaži i postavljanju silaznih rampi u more i platoa za sunčanje za osobe s invaliditetom.
Ohrabreni ovim pozitivnim aktivnostima predstavnici Saveza – Nataša Borović, Radmilo Baranin i Vladan Nikolić – posjetili su, 18.07.2014. godine, plaže na kojima su postavljene pristupne rampe za ulazak u more kako bi na licu mjesta utvrdili na kojim plažama osobe s invaliditetom mogu da se kupaju.
Informacije sa kojima smo raspolagali prije nego što smo pošli u obilazak plaža, a koje smo dobili od predstavnika JP Morsko dobro, su sljedeće:
– rampe za ulaz u vodu su montažno-demontažnog tipa, napravljene su od drveta „sibirski ariš“, koje je posebno odabrano jer je jedina vrsta drveta koje je neklizajuće;
– dogovoreno je sa zakupcima plaža da oni prilagode prilaz od trotoara ili parkinga do rampe za ulaz u more;
– rampe su rađene u skladu sa propisima;
– u narednom periodu će obezbijediti znak – obilježje koje će sadržati informacije da je taj dio plaže namijenjen za osobe s invaliditetom.
Predstavnicima JP Morsko dobro smo ukazali da, i pored dobre volje i uloženih sredstava, plaže, nažalost, neće biti pristupačne za osobe s invaliditetom jer se već u dostupnim informacijama uočavaju nedostaci. Prvo, iz uvida u skice rampi primjetili smo da se one rade samo sa rukohvatom sa jedne strane, što nije u skladu sa čl. 11, st. 2, tač. 4, u vezi čl. 28. Pravilnika o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica s invaliditetom. Drugo, neprihvatljivo je da zakupci plaža prilagođavaju prilaze od trotoara ili parkinga do rampe za ulaz u vodu, zato što oni koriste tzv. drvene palete, koje nijesu pristupačne.
Takođe, dobili smo informacije i od pojedinih predstavnika lokalnih organizacija, koji su nam sugerisali da pristupne rampe nijesu u skladu sa standardima.
I pored ovih informacija, nijesmo željeli da imamo negativan stav i da dajemo komentare dok ne posjetimo plaže na kojima su postavljene silazne rampe u more i plato za sunčanje. Toliko dugo smo čekali trenutak kada ćemo i mi moći da koristimo blagodeti plaža da smo, priznajemo, očekivali da ćemo se okupati makar na jednoj od plaža koje ćemo obići. Znali smo da će putovanje biti naporno, jer smo odlučili da u jednom danu obiđemo sve plaže, ali smo ipak krenuli – Primorje nas je očekivalo!
Posjetili smo sljedeće plaže: u Igalu, plažu ispod Titove vile; u Kotoru, Žutu plažu; u Tivtu, plažu Ponta Seljanovo; u Budvi, plažu Sen Trope; u Bečićima, Bečićku plažu; u Buljaricama, plažu pored autokampa; u Baru, Gradsku plažu na Topolici; u Ulcinju, Malu plažu. Predstavnici lokalnih organizacija: Milovan Marić (UP Herceg Novi), Zoran Radimir (UP Kotor), Slavko Vučićević (UP Bar) i Magdalena Đonović (UP Ulcinj) pridružili su nam se u obilasku plaža u njihovim opštinama.
Ukoliko bismo htjeli da govorimo o potpunoj pristupačnosti plaža, morali bismo obuhvatiti i parking prostore, kabine za presvlačenje, toalete, kolica za ulazak u more za osobe s invaliditetom, jer, ukoliko bi oni koristili svoja kolica, brzo bi se oštetila i drugo. Umjesto toga, zadržali smo se samo na upotrebljivosti postavljenih rampi i platoa.
Slijede naša zapažanja:
Montažna rampa i plato za sunčanje rađeni su na identičan način na svakoj plaži.
Nijedna rampa nije postavljena dovoljno duboko u vodu, tj. postavljena je na 60 cm dubine mjereći nivo vode na osovini zadnjeg točka, za vrijeme nižeg vodostaja (oseka).
Isto tako, prelaz na rampu, odonoso na plato za sunčanje ni na jednoj plaži nije prilagođen i svaki od njih ima neprihvatljivu visinsku razliku.
Rukohvat je postavljen samo sa jedne strane, što onemogućava bezbijedno korišćenje rampe.
Ni na jednoj plaži ne postoji znak koji upućuje kome su rampa i plato namijenjeni, tako da ih koriste osobe koje nemaju invaliditet za: sunčanje, ulazak u vodu, kao skakaonicu i sl. Niko ih ne sprečava u tome. A u Ulcinju smo saznali da rampa služi za ulazak skutera u vodu, jer se oni tamo i nalaze.
Prostor od trotora do rampe je manje ili više nepristupačan. Najizraženiji strmi nagib od preko 30% od betona do rampe nalazi se na plaži u Buljaricama. A na Gradskoj plaži u Baru, rampa je postavljena na oko 50 m od trotoara bez staze koja bi ih povezivala, tako da korisnici kolica ne mogu da dođu do rampe, već je mogu samo iz daleka posmatrati. Prilikom odabira lokacije za postavljanje rampe nije se vodilo računa o sastavu tla gdje rampa ulazi u vodu pa imamo primjere da se oko rampe ili na pri samom ulazu u vodu nalazi stienovita podloga što predstavlja rizik od povređivanja za lica sa invaliditetom
Specifičnosti koje smo saznali:
Predstavnici lokalnih organizacija su istakli da bi eventualni ulazak u more sa postojećih rampi ugrozio njihovu bezbijednost zbog nedovoljne dubine vode.
Zoran Radimir je skrenuo pažnju da postoje specifična kolica koja su pogodna za kretanje po plaži i koja su bezbijedna za osobe s invaliditetom.
Mala plaža u Ulcinju, po mišljenju Magdalene Đonović, apsolutno je nepristupačna za osobe s invaliditetom.
U Baru smo saznali od jednog od zakupaca plaže da oni nemaju sredstava da poprave postojeću infrastrukturu kako bi korisnici kolica uopšte i mogli doći do rampe. Takođe nas je upoznao sa informacijom da oni nemaju obavezu da to urade.
Nažalost, nijesmo uspjeli da se okupamo ni na jednoj od osam prilagođavanih plaža. Prepoznali smo dobru namjeru, ali ne možemo a da ne primijetimo da uložena sredstva nijesu opravdala svoju svrhu.